Hrvatskoj neće biti bolje pet godina, moramo pomoći ljudima da to prežive

Politički analitičar Jaroslav Pecnik na određeni je način novo lice na hrvatskoj političkoj sceni. Pristupio je laburistima i upustio se u neizvjesnu utrku za mjesto osječkog gradonačelnika, suprotstavivši se financijski daleko moćnijim kandidatima HDSSB-a i koalicije koja vlada državom. U Intervjuu tjedna, što ga je dao našem novinaru Daliboru Dobriću, realistično govori o svojim, ne prevelikim izbornim šansama, bolno realistično analizira stanje u četvrtom najvećem hrvatskom gradu te otkriva vrlo jednostavnu formulu toga što bi političari na lokalnoj razini trebali raditi.

Osijek se posljednjih godina uglavnom gleda kroz prizmu performansa i bombastičnih izjava zastupnika HDSSB-a u Saboru, uz koje je teško čuti i druge glasove iz tog grada. Osjećaj je da je dobar dio Slavonije vrlo radikalno desno orijentiran.

Osijek treba gledati u kontinuitetu posljednjih 20 godina, to je priča koja traje i koja je ovaj grad pretvorila u grad slučaj. Osijek je bio najveći grad koji je bio izložen agresiji, ne tako snažnoj kao Vukovar, koji je razoren, ali je ipak tisuću ljudi poginulo, svakodnevno je bio granatiran i doista je život bio jako neizvjestan, tako da je razumljivo da ljudi imaju jednu iskošenu perspektivu gledanja na sve, pa ih pomalo i vrijeđa da ih drugi dio Hrvatske možda ne razumije na najbolji način. Druga strana priče je da je ovaj grad uvijek, kroz svoju povijest, imao sukobe ekstrema. S jedne strane ste imali ljude poput Strossmayera, a s druge strane ekstreme sasvim suprotnog tipa.

“Ja kažem da je HDSSB nezakonito dijete HDZ-a. Sva ta ekipa koja je tamo bila i radila, samo je prešla u novu firmu, osnovala novi politički d.o.o. i nastavila raditi kao što je i radilaTaj sukob se samo nastavio, za vrijeme socijalizma je bio malo zamrznut, ali ne znači da nije živio, frakcijske borbe su bile prikrivene. A kad je došla kao demokracija, onda se dogodilo to da je radikalna desnica preuzela vlast, organizirala otpor i tako dalje, te zbog toga smatra da je država njeno leno, da je grad Osijek zapravo grad u kojem može raditi što hoće jer je osvojila vlast…”

Moram vas prekinuti – tijekom rata i dobar dio vremena poslije rata na vlasti je u Osijeku bio HSLS.

To je jedna posebna priča. Liberali su na vlasti bili samo formalno. Gospodin Zlatko Kramarić je bio formalno visokopozicionirani član HSLS-a, gradonačelnik koji je imao velik ugled, neosporno, ali se kasnije razotkrilo da je postojao jedan stalni deal između njega i Branimira Glavaša. On je odrađivao posao za HDZ, to nije nikakva tajna, to je javno rečeno. Jednom sam prilikom pitao gospodina Adama Meštrovića, Osječanina koji je bio predsjednik kluba HDZ-a u Saboru, zašto su oni izabrali Kramarića za gradonačelnika kad nije bio hadezeovac, a on je rekao da su trebali jednog svjesnog Hrvata, mladog, obrazovanog, ali s mrljom u biografiji. To je bio gospodin Kramarić. On je bio teledirigiran. Igrao je igru oporbe, ponekad i jest bio oporba, ali je u suštini odrađivao zadaću…

To što je Glavaš ratni zločinac mnogi ne smatraju nečim strašnim

“U Osijeku postoji paradoks da ljudima više smeta Glavaš kao onaj tko je uništio privredu grada Osijeka nego kao ratni zločinac.”

Tako da ste imali situaciju da su na vlasti bili liberali, ali znate kakve su bile ovlasti gradova – sve ono što je bilo bitno: pretvorba, privatizacija, sve je to išlo preko državnih organa, a tu je gubernator oduvijek bio gospodin Glavaš, uz pomoć svog mentora, gospodina Vladimira Šeksa. Kasnije je došlo do sukoba i Glavaš sa svojom ekipom izlazi iz HDZ-a 2005. godine i osniva HDSSB. Ja kažem da je HDSSB nezakonito dijete HDZ-a. Sva ta ekipa koja je tamo bila i radila, samo je prešla u novu firmu, osnovala novi politički d.o.o. i nastavila raditi kao što je i radila. Tu je sve rađeno pod strogom kontrolom HDZ-a i kasnije HDSSB-a, ali prije svega pojedinaca kao što su Glavaš i Šeks. I da nije bilo suđenja za ratne zločine Glavašu, ništa se tu bitno ne promijenilo. To suđenje je otvorilo sukob i stvari su se počele saznavati u javnosti više nego do tada. Ali onaj tko je htio znati, taj je znao. Što se događalo? S jedne strane ste imali agresiju i stalno granatiranje, a s druge permanentnu unutrašnju borbu protiv “domaćih izdajnika”, jer svi oni koji se nisu uklapali u HDZ-ovu, odnosno Glavaševu sliku su proglašavani neprijateljima Hrvatske. To nisu bili samo Srbi, ali i bivši časnici JNA i njihove obitelji, nepodobni Hrvati i svi koji su imali malo građanske hrabrosti ili neka druga krvna zrnca su proglašavani neprijateljima, a smisao im je bio da im se uđe u stanove, da se napravi etnička čistka.

Glavaš je pragmatičan čovjek, ali je i čovjek koji je spreman na svaku svinjariju, a počelo je sa šovinističkim svinjarijama, zatim svinjarijama korupcije i kriminala i na koncu zločinima. U Osijeku postoji paradoks da ljudima više smeta Glavaš kao onaj tko je uništio privredu grada Osijeka nego kao ratni zločinac. To se kod mnogih ljudi ne uzima kao nešto strašno, govore “oni su nas napadali, a mi smo se branili”. A zašto su onda ubijali domaće ljude koji nisu bili agresori, koji su bili građani kao i vi, samo su slučajno bili Srbi ili nepodobni Hrvati? Na to odgovora nema i to je ona tragedija koja mislim da živi u mentalnoj matrici ovoga grada kod mnogih, naravno ne kod svih, a to je da to i nije tako strašno. Imate čovjeka koji vlada gradom više od 20 godina, sad je u Mostaru, ali i dalje vlada gradom, ali malo kome smeta što je ratni zločinac. On je sad kriv što nemamo posla, ali da imamo, da sve štima, to nitko ne bi spominjao.

Pecnik1
Jaroslav Pecnik: ‘Prestar sam da me vozaju’

Kako to riješiti?

Glavaš je vrlo solidno vodio svoje poslove i mislim da je on danas jedan od najbogatijih ljudi na ovim prostorimaPresuda Glavašu je smiješna. Ako je on kriv za ubojstva za koja je osuđen, onda je trebao dobiti maksimalnu kaznu, jer kako mu se može uzeti kao olakotna okolnost to što je bio branitelj, kad je kao branitelj izvršio ta kaznena djela? Je li proces Glavašu politički? Pa naravno da je i politički, svaki proces za ratni zločin je i politički proces, a posebno nekome tko je u tom trenutku saborski zastupnik.

Građani Osijeka moraju shvatiti da jedno bez drugoga ne ide, ne možete nekoga okrivljavati za devastaciju privrede i privatizaciju, a da ne uviđate da su ratni zločini bili u funkciji toga. Mogao bih reći da je nepristojno amnestirati Glavaša na jednoj strani, a optuživati ga na drugoj. On je bio osoba koja je imala zadaću stvoriti kaos i zastrašivati da bi se mogla obaviti pretvorba i privatizacija. Tako se dogodila sječa direktora i dovođenje ljudi koji su bili podobni, a nesposobni, no nisu ni morali biti sposobni, nego su morali dopustiti sve ono što se dogodilo.

Stranka dobrostojećih ljudi

“Mnogi kandidati nude svašta besplatno – te besplatni vrtići, te besplatni pokopi, vozačke dozvole… Ništa nema besplatno. Kako? Pa to netko mora platiti. To su gluposti.”

Moram uz to reći i da je Glavaš vrlo solidno vodio svoje poslove i mislim da je on danas jedan od najbogatijih ljudi na ovim prostorima. Poznata je priča kako se uselio u stan tijekom rata, pa ga zamijenio kad su mu rekli da ga neće moći otkupiti. Pa je za smiješno mali novac kupio stan koji je kasnije za 200.000 maraka prodao banci u čijem je nadzornom odboru sjedio. Ima i vilu na otoku Ugljanu i veliku vilu u BiH. Ja to nisam istraživao, samo pratim što piše po novinama. To dokazuje onu tezu da su najgori agresivni domoljubi, agresivno vode brigu o svom vlastitom statusu. U tom smislu mislim da je Glavaš jedno veliko zlo i on je to sve umrežio preko tih ratnih zločina. Bratstvo krvi je najbolje bratstvo. Ako ste pratili proces Glavašu, malo je tamo bilo međusobnog optuživanja. Ljudi u Osijeku se još i danas boje, žive u strahu, ne kao ’90-ih godina, ali je strah prisutan. Što se događa? Grad stagnira, nema posla, posao u gradu možete dobiti jedino ako ste član stranke, u državnoj firmi ili u nešto malo privatnih firmi koje su vrlo nestabilne.

Pogledajte tko danas vodi HDSSB. Ivan Drmić pokušava podmititi suce Vrhovnog suda, javno priznaje da je mešetario na izborima u HDZ-u kad se birao Ivo Sanader, Zoran Vinković koji falsificira putne račune, Dinko Burić koji je verbalni terorist, da tako kažem, barem prema istupima u Saboru, zatim Vrbošić, Šišljagić i tako dalje. Sve su to ljudi koji danas vrlo dobro financijski stoje, a nekad su živjeli vrlo prosječno. To je samo dokaz da je politika najprofitabilniji posao u Hrvatskoj, pogotovo ako se vodi na način na koji to čine HDSSB i HDZ, a to je da se politička stranka pretvori u zavod za zapošljavanje i dioničko društvo, da se politika trži kao materijalno dobro.

Nekad ste bili član SDP-a. Kako ste se odlučili vratiti u politiku?

2Shvatio sam da moji istupi i tekstovi nemaju efekta, da treba pokušati djelovati politički, da ih je jedino moguće politički poraziti. Hoću li u tome uspjeti, ne znam…”

Bio sam član SKH, pa onda SDP-a, bio sam i član Predsjedništva SDP-a po funkciji kao predsjednik ogranka koji je s 10.000 članova pao na 50-ak, od kojih sam ja bio, recimo, najpismeniji, pa su me izabrali za predsjednika. I sredinom 1992. godine sam shvatio da ja u SDP-u nemam što tražiti jer je Slavonija bila žrtvovana, zaboravljena od SDP-a. SDP se tada borio za vlastiti opstanak, koncentrirao se na Istru, Kvarner, Zagreb, tamo gdje je imao uporišta, što se pokazalo pametnim potezom predsjednika Ivice Račana, ali ja tada nisam shvaćao da ovdje nismo nikome zanimljivi. Ja sam ostao bez posla, tražio sam pomoć za stranku, ali nitko nije dolazio.

Tada sam se upitao što ja tu izigravam. Samo sam mogao nastradati, jer prijetnji je bilo, jer se nisam dao slomiti, ali da ne pričam o tome… Naprosto sam u začetku shvatio da su HDZ, Franjo Tuđman, Glavaš, Šeks, da je to zapravo esencija zla. Tuđman ne u državotvornoj ideji, nego u politici kojom je dopuštao sve što se ovdje dešavalo. Sve je to jako dobro znao, nije mogao ne znati. Onaj tko kaže da nije znao da je u Osijeku Glavaš alfa i omega, naprosto laže.

Šovinističke svinjarije kao fasada

Shvaćao sam da su te šovinističke svinjarije koje su se ponavljale samo fasada za korupciju, kriminal, otimačinu i sve drugo. Tada sam puno pisao po novinama, govorio, djelovao, ali logika je bila da ako ukazujete na probleme, vi ste protiv države i HDZ-a. Ne govori se o problemu, nego o tome da ste vi protiv države. HDZ i kasnije HDSSB su se izvještili u tome da ne treba ići u frontalni sukob sa mnom, nego me treba marginalizirati. Pas laje, a karavana prolazi. Nema odjeka. Kasnije su počeli i reagirati, ali sam shvatio da ti moji istupi i tekstovi nemaju efekta, da treba pokušati djelovati politički, da ih je jedino moguće politički poraziti. Hoću li u tome uspjeti, ne znam…

Mislite li da ćete u tome uspjeti?

Čim sam se poduhvatio toga, znači da mislim da imam neku ideju oko toga. Jedna ideja je da pokažem da se može djelovati otvoreno i pošteno bez zaleđa, bez novca. A zašto laburisti? Jer su oni jedina stranka ljevice na ovim prostorima, tako ja to gledam. Ja sam na lijevoj strani bio i ostao, a socijaldemokracija danas koju vodi Zoran Milanović nije socijaldemokracija. To je naprosto jedna liberalna opcija koja sa socijaldemokracijom nema veze. Svakodnevni potezi Vlade nisu potezi socijaldemokratske opcije, nego jedne liberalne političke opcije. Laburistima se prigovara da su populisti. Toga vjerojatno ima, ali je činjenica da kritiziraju i govore što bi oni napravili. Je li to realno ili nije, to je druga stvar, ali daju se prijedlozi. To je stranka koja kritizira kapital. Divlji kapitalizam, govori o problemu rada, o problemima čovjeka, radnika, ljudi koji žive od svojega rada, svejedno da li intelektualnog ili manualnog. Moja je teorija možda pogrešna, ali u nju duboko vjerujem: nema u Hrvatskoj čovjeka koji se obogatio od rata na ovamo na pošten način. Ako ima, to je vrlo rijedak izuzetak. Kasnije, kad su se učvrstili ti tajkuni, onda su počeli pošteno, ali prvi su milijun stekli sigurno, možda ne nezakonito, ali nemoralno. To je motiv mog angažmana – pokazati da se može djelovati pošteno, otvoreno, vjerodostojno, nekih 20 godina postoji iza mene.

Spomenuli ste premijera Milanovića, možete li komentirati njegove nedavne napade na laburiste, koji su bili vrlo oštri? Rekao je da su laburisti ‘kratkoročni politički profiteri u krizi’.

Očigledno ga to boli. On je premijer države i predsjednik vladajuće stranke koja se zove Socijaldemokratska partija, to bi trebala biti stranka koja se prije svega brine za neku socijalnu dimenziju stanovništva. Ona to ne radi. Ona je naprosto postala stranka koja artikulira, promovira i štiti interese određene povlaštene manjine, političke elite i poslovnih krugova. To je evidentno. Odnos prema sindikatima, koji su slabi, nikakvi, pokazuje da nema socijalnog dijaloga, da je naprosto ta socijalna dimenzija potpuno izgubljena. Laburisti pokazuju tu socijalnu dimenziju i dok budu takvi, ja ću biti s njima. Ako to više ne budu, ja više neću s njima. Prestar sam da me vozaju. Ionako sam mislio da se više neću baviti politikom i da neću više ići u stranke. To je možda neki moj labuđi pjev…

Postoje realne šanse da uđem u drugi krug. To je onda sasvim nova utakmica.

Kakve si šanse dajete? Govoreći jezikom kladionice, kakav biste si koeficijent dali?

Kad bih bio kao moji protukandidati, rekao bih da ću sigurno pobijediti. Ali ja sam realan čovjek i znam da moje šanse nisu pretjerano velike, prije svega zato što ne posjedujemo infrastrukturu za takvo što. Nemamo ljudi, sredstva su ograničena, nemamo sponzora, financiramo sami sebe, a to treba pohvaliti. Jer nitko vam ne daje novce zato što vas voli. Sponzori daju novac zato što nešto očekuju, a s nama se neće moći računati. To su hendikepi, a prednost je to što ljudi traže nova lica. Ja imam puno godina, ali sam u politici novo lice, iako sam prisutan medijski, pa mi je i to prednost. I ne podilazim biračima, ne obećavam i ne želim obećavati ništa.

Ipak, postoje realne šanse da uđem u drugi krug, a onda se cijela priča mijenja iz temelja. To je onda sasvim nova utakmica. Ankete pokazuju da je Ivica Vrkić (kandidat SDP-a i HNS-a) na oko 20 posto, a ja sam na 16 posto. Krešimir Bubalo (HDSSB) je na 32, 33 posto, ali kad su krenula ispitivanja prije nego je krenula kampanja, Bubalo je imao oko 44 posto. To je velik pad, a još ima dovoljno vremena. Šanse postoje.

Kad biste osvojili vlast, što biste radili drugačije u odnosu prema središnjoj vlasti u Zagrebu i što nudite, koje konkretne mjere, Osijeku?

“Ljudi vole kad čuju da će nešto biti besplatno i da će dobiti ovo ili ono. Ali znam da u ovom gradu moram živjeti i kad prođu izbori.”

Ono što zasigurno ne treba raditi jest taj inat kao politička formula, kojim se služi HDSSB. A jasno je zašto se njime služe – dok su protiv Zagreba, dok tako navodno štite interese Osijeka i Slavonije, oni opstaju politički. Oni nikad neće surađivati sa središnjom vlašću jer je to za njih smrt. Dok Slavonija živi loše, oni mogu tako govoriti. Kad se počnu ispunjavati projekti i programi, onda će se vidjeti da oni nisu sposobni, da nemaju ljudske kapacitete za to. A neće moći realizirati ono što obećavaju jer je to naprosto nerealno. Zato uvijek moraju biti suzdržani prema Zagrebu. Ja se mislim otvoriti prema Zagrebu, surađivati sa središnjom vlašću što je moguće više, ali ne na način da imate koaliciju na vlasti u državi i njenu presliku na lokalnoj razini. Jer ako središnja vlast ništa nije uspjela napraviti, zašto bi lokalna vlast uspjela? Zato mislim da su laburisti snaga koja može surađivati s državnom vlašću, ali imati jasan stav o tome što želi i što ne želi. Ako pobijedi opcija gospodina Vrkića, oni ne mogu izvolijevati. Oni mogu samo tražiti i dobivati mrvice sa stola jer će se odrediti, “vama u Slavoniji možemo dati toliko i dosta”. Tu nema dijaloga, to je zapovjedna linija. Mi tu zapovjednu liniju prekidamo, ali želimo suradnju koju uvjetujemo i kad se pogađate i dogovarate, to ide drugačije.

Gdje su novci od EU?

A što u Osijeku treba napraviti? Ulazimo u Europsku uniju 1. 7. i trebamo participirati u svim mogućim europskim fondovima.

Ali upravo tu HDSSB ističe svoje uspjehe, u povlačenju novca iz pretpristupnih fondova EU preko razvojne agencije…

To je jedna velika igra. Regionalna razvojna agencija je navodno privukla velike novce, govori se o oko 115 milijuna eura. Ako pogledate i županiju i grad, a pogotovo grad, ne vidite kamo su ti novci otišli. U što su uloženi? Nema ih. Govori se o tome da su povučena sredstva, a nezaposlenost u gradu je veća nego ikad, privreda u kolapsu, socijalne službe, sport, kultura, Sveučilište, sve je na niskim granama. Problem je u tome što je ta agencija aplicirala i privukla određena sredstva, ali na razini županije i uvijek kao partner s Mađarima ili s nekim, a vrlo rijetko samostalno. Ona samo prati ono što rade Mađari. Zapravo, tu odlaze ta sredstva, nitko ih ne može pokrasti jer je kontrola ogromna, ali se ona ne ulažu u razvojne programe. I to je problem, posebno zato što od grada dobiva milijun i pol kuna na godinu, a zapravo za grad ne radi. To je tako jer postoji hijerarhija vlasti, grad i županija su u rukama HDSSB-a. I ona daje financijska izvješća, ali ne i programska, tako da zapravo ne znate što je ona za koga radila.

Znači, razvojna agencija bi trebala obučiti ljude u gradskoj upravi i pomoći im da apliciraju za gradske projekte i programe, naći fondove koji su najbolji za grad, a mi znamo koji su to fondovi – fond za globalno prilagođavanje, socijalnu koheziju, razvoj gospodarstva… Dakle, sve što može vodi zapošljavanju. Jedan je austrijski grad prošle godine povukao preko 540 milijuna eura iz fonda za globalno prilagođavanje i socijalnih fondova i to je sve išlo u razvoj i zapošljavanje. To može i grad Osijek, ali mora biti osposobljen, mora ta agencija funkcionirati. Međutim, ona trenutno funkcionira tako da je čelni čovjek agencije prvi na listi HDSSB-a za Europski parlament.

Ništa nema besplatno

To grad mora iskoristiti i mora se napraviti uvid u proračun, postoji li Đapićev dug ili ne postoji. Kad je Krešimir Bubalo osvojio vlast, naime, rekao je da mu je Anto Đapić ostavio velike minuse, ali da je to grad uspio sanirati. Međutim, moj ekonomski tim, a to su ljudi koji su nekad radili u gradskim financijama i znaju jako dobro što se i kako radi, tvrde da je Đapićev dug ostao 23 milijuna kuna, ali da se sada “vrti” i preraspoređuje, pa ga se ne vidi, odnosno da je knjigovodstveno “skriven”. Znači, taj je dug ostao, u gradu ništa nije napravljeno osim šminkanja glavnog Trga i kilometra tramvajske pruge, sada pred izbore. Zašto je rađen Trg? Zato što se tako može najbolje manipulirati novcem za potrebe stranke. To se ne može novcem iz europskih fondova.

Što možete napraviti ako konkurirate za vlast na lokalnoj razini? Pa to da što je više moguće ljudima koji žive ovdje pomognete da prežive, da prezime to razdobljeDakle, ništa se posebno u gradu ne radi, razvojna agencija se ne osjeća, a nju se treba staviti u funkciju grada. I, naravno, treba preraspodijeliti subvencije koje grad daje svojim trgovačkim društvima, Vodovodu, Unikomu, Ukopu… Tu se mogu ostvariti velike uštede koje se mogu onda iskoristiti da se pomogne građanima kroz socijalne programe, prije svega smanjivanjem komunalnih naknada. Mnogi kandidati nude svašta besplatno – te besplatni vrtići, te besplatni pokopi, vozačke dozvole… Ništa nema besplatno. Kako? Pa to netko mora platiti. To su gluposti. Ali treba napraviti tako da ta plaćanja budu što socijalno osjetljivija. Da vrtići pojeftine za one kojima treba, ali za one koji imaju da cijena ne ide preko ovoga što je. Zašto bi bili povlašteni oni koji imaju? U ovoj situaciji oni koji imaju moraju pomoći onima koji nemaju. A tu je grad regulator koji to može i mora napraviti jednom pametnom socijalnom politikom.

Mogu obećati postaju podzemne željeznice

Znači, ne obećavate velike infrastrukturne projekte…

Pazite, mogu obećati postaju podzemne željeznice, ali to je nerealno. U Osijeku, ne samo Osijeku, nego i u Hrvatskoj, neće biti bolje naredih pet godina, kažu ekonomisti koji se ozbiljno bave analizama, kao i analitičari velikih banaka – koliko god ja banke ne volim, jer smatram da su one institucije koje naprosto doista treba razoriti, jer su slika onog najprimitivnijeg kapitalizma, ali i oni realno, jer su realni ljudi, kažu da u Hrvatskoj u idućih četiri, pet godina neće biti poboljšanja. Tek tada će se stvari stabilizirati. Što onda možete napraviti ako konkurirate za vlast na lokalnoj razini? Pa to da što je više moguće ljudima koji žive ovdje pomognete da prežive, da prezime to razdoblje – nezaposleno je više od 10 tisuća ljudi, morate pokušati što više njih zaposliti, onima koji se više ne mogu zaposliti, jer su stari, jer nemaju znanja i vještine, njima morate pomoći socijalnim programima koje ćete financirati uštedama od subvencija gradskim poduzećima i iz europskih fondova. I morate surađivati s državom, da se izborite za što veći komad kolača od države. To je jedino realno po meni. Sve drugo su priče za malu djecu.
Pecnik2
Jaroslav Pecnik kaže da je zadatak lokalnih političara da pomognu ljudima da prežive

Koji je vaš slogan?

Ja bih volio da bude “Građani u vlasti”. Smisao je da građani sudjeluju. Smisao je departizacija i depolitizacija ovoga grada – moramo konačno shvatiti da su najbolji ljudi izvan stranaka. Najveći broj kvalitetnih ljudi je izvan stranaka. Moramo se otvoriti prema njima i privući ih tako da jasno pokažete da nije bitna partijska pripadnost, nego da je bitno njihovo znanje. To bi bila depolitizacija, a departizacija će značiti da kriterij zapošljavanja i poslovanja više ne bude stranačka pripadnost, nego da to budu objektivni kriteriji. Naprosto, javni natječaji, nabava, javnosti se može dati svakodnevno na uvid trošenje sredstava i time sami sebi vežete ruke da ono što ste obećali morate izvršiti. Što ne znači da su laburisti bolji od drugih i da ne bi imali ambicija da svatko zaposli svog, daleko od toga. Ali to se neće moći jer će postojati transparentnost. Moramo sami poštovati pravila koja postavljamo.

Slika katastrofe

Slogan bi vam mogao biti ‘Naš je posao pomoći vam da preživite’.

Ja sam svjestan da to nije atraktivno biračima. Ljudi vole kad čuju da će nešto biti besplatno i da će dobiti ovo ili ono. Ali znam da u ovom gradu moram živjeti i kad prođu izbori. I ne želim da mi se netko smije “to je onaj što je obećavao…” Idem na izbore, pa koliko dobijem. Kako sam ranije pisao i analizirao, tako govorim i sada. Kažu mi mnogi da to nije pametno, da ljudi vole da im se obeća, da budu prevareni. Neka to rade drugi. Mi ćemo dobiti koliko dobijemo. Mislim da ćemo dobro proći i da ćemo ako i ne pobijedimo biti stranka koja će u gradskom vijeću imati solidan utjecaj i da se bez nas ništa neće moći raditi. Ako to uspijemo, bit će to puno.

Znamo s kime nećemo – s HDSSB-om nikako i pozvali smo sve ostale da ne koaliraju s njima. Jer stranka koja na čelu ima ratnog zločinca i javno govori da on nije ratni zločinac nego heroj, te ne priznaje Ustav i zakone i pravomoćne presude, ja ne znam što radi na ovom prostoru. Ali država nam je takva kakva jest, nema stav. To je kao i uvođenje ćirilice u Vukovaru. Malo je hoćemo uvesti, malo nećemo… To je igra, a država bi morala pokazati vjerodostojnost. A ne na mala vrata, to ćemo preko ljeta kad ljudi odu na godišnje…

Mi nismo takva stranka i ja nisam čovjek koji će obećati nešto što znam da ne mogu ispuniti. A zar nije puno ljudima pomoći da dođu do korice kruha. A imate više od 10.000 nezaposlenih. U gradu od 100.000 ljudi. Osijek je prije rata imao oko 30.000 zaposlenih u privredi, u proizvodnji, a danas jedva 4.000. Sve je nestalo – Analit, Tvornica šibica, Kožara… Lakše je nabrojati što je ostalo. To je slika katastrofe.

Preneseno sa:

http://danas.net.hr/intervju-tjedna/hrvatskoj-nece-biti-bolje-5-godina-moramo-pomoci-ljudima-da-to-prezive