Pohvala ludosti

Pecnik pišeObično se kaže što znaš i govoriš više jezika to i više vrijediš. Ovom se logikom, slična analogija može primijeniti i na uporabu različitih pisama. Što koristiš i znaš više različitih pisama duhom si bogatiji i obrazovaniji. Međutim, ono što vrijedi za dvojezične natpise u Istri, Baranji i uopće širom civiliziranog svijeta ne vrijedi i u Vukovaru. Što vrijedi, što su primjerice u Jeruzalemu, gdje se Židovi i Palestinci već godinama, svakodnevno krvavo tuku i ubijaju, svi natpisi na hebrejskom, arapskom, armenskom pismu; engleskom i ruskom jeziku, dakle latiničnom i ćiriličnom pismu, nikomu u Jeruzalemu nije pala na pamet genijalna ideja o izuzeću višejezičnosti na 50 godina, kao što to zahtjeva domoljubno najsvjesniji dio hrvatske populacije. Ustav i zakoni RH su pitanje uporabe ćirilice i dvojezičnosti vrlo jasno precizirali, a svi koji iz bilo kojih razloga i pobuda pozivaju na zabranu ili odgodu uporabe ćirilice u Vukovaru zapravo pozivaju na nepoštivanje Ustava i Zakona RH. Zar prosvjednici prozivajući i čineći ćirilicu odgovornom za četničke zločine u Vukovaru stvarno misle da time štite nekakve domovinske vrijednosti? Ukoliko bi zabranom ćirilice bili riješeni ogromni problemi, prije svega ekonomske naravi, u životu i radu građana Vukovara, prvi bih bio za to da se odgodi primjena ćiriličnog pisma na određeno vrijeme. Ali, time se neće riješiti niti jedan životni problem, samo će se ono što je ionako već složeno dodatno zakomplicirati. Istina, Vukovar je simbol žrtve srbočetničke agresije, ali, grlati domoljubni prosvjednici i njihovi šaptači zazivaju istjerivanje ćirilice, zapravo istjerivanjem Srba iz Hrvatske. Budući to ne smiju otvoreno reći, onda krivca i žrtveno janje pronalaze u ćirilici. To su politički piromani koji se neodgovorno poigravaju s emocijama ratom povrijeđenih ljudi i koje treba javno prozvati i upozoriti da to što čine koristi samo neprijateljima Hrvatske.

Jaroslav Pecnik