Sudjelovanje građana u razvoju lokalne zajednice

Situacija u Osijeku i cijeloj Istočnoj Slavoniji po svim pokazateljima je vrlo loša. Promatrajući i analizirajući sveukupno stanje od prije desetak godina do danas, sa sigurnošću se može reći da ono stagnira. Spora gospodarska obnova, ekonomski problemi stanovništva, rastuće siromaštvo, nedovoljno poticanje gospodarstva, naročito malog i srednjeg poduzetništva, ali i nedostatak većih gospodarskih projekata koji bi dali zamah razvoju te korupcija koja ne jenjava, samo su neki od problema. Dugogodišnje loše vođenje politike vladajućih struktura, naročito u Osječko baranjskoj županiji, koja je stalnim kritikama i govorima mržnje, te manjkom odgovornosti i nekompetentnosti, dovela ovo područje u određenu izolaciju u odnosu na ostatak Hrvatske. Stalno ponavljanje da je netko drugi kriv za situaciju u kojoj se nalazimo, zaboravljajući da su to iste političke strukture i osobe koje su godinama na vlasti, prelazeći iz jedne stranke u drugu te da su oni sami odgovorni za loše stanje.

Nadalje se, kao veliki problem, uočava pasivnost i apatija stanovništva, a što je rezultat manjka pozitivne vizije, razočaranja u politiku, te nedostatak vjere u bolju budućnost. Takva situacija dovela je do toga da je stanovništvo Slavonije zatvoreno i neuključeno u razvoj svojih lokalnih sredina. U svim društvima, kako nam je povijest pokazala, to je jasan pokazatelj autokratskog vođenja jedne zemlje te nerazumijevanja toga što je demokracija. Koliko je jedna zemlja istinski utemeljena na demokratskim principima može se mjeriti po participiranju njenih građana u odlučivanje, reagiranje na postojeće stanje te općenito na aktivno uključivanje u sve sfere društva. Neznanje, nerazumijevanje i manjak informacija za nove demokratske tokove i razvoj civilnog društva otežava bržu integraciju Hrvatske te približavanje europskim i svjetskim standardima. Sve je to slika ove regije.

Rastuće razlike u shvaćanju demokracije vidljive su u svim segmentima društva nakon dugogodišnje “umjetne ravnopravnosti“ koje je nudio komunizam. Desetljeće transformacije iz jednog sustava u drugi dovelo je do promjena u sociološkoj strukturi, kako u Hrvatskoj, tako i u ostalim zemljama koje već dvadesetak godina prolaze tranzicijski proces. Hrvatska je za razliku od ostalih tranzicijskih zemalja još dodatno opterećena poslijeratnom obnovom te radom na održivom miru.

“U ovom trenutku, kako u ostalim tranzicijskim zemljama, tako i u Hrvatskoj, mogu se identificirati tkz. “pobjednici“ i “gubitnici“ ovog procesa. Općenito govoreći, pobjednici su mlađe generacije koje uživaju koristi i blagodati demokratskog društva, dinamični, fleksibilni ljudi poduzetničkog duha, visoko obrazovani, naročito u područjima vezanim za ulazak u EU, poznavatelji stranih jezika, dio državne uprave koji se bavi EU, urbana populacija i oni koji shvaćaju novi sustav i što ono sa sobom nosi. Istraživanja su pokazala da su takozvani gubitnici nevješta, nemobilna i nefleksibilna populacija koja ne govori strane jezike, poljoprivrednici koji nisu spremni i ne znaju graditi na novim znanjima i tehnologijama, starije stanovništvo koje je ostalo bez posla, a radili su u velikim kombinatima koji su se ugasili, te etničke manjine koje se ne mogu nositi s procesom integracije, globalizacije i transformacije.
Razvoj demokracije kao i stvaranje povoljnih uvjeta za uspješnost preobrazbe iz jednog sustava u drugi, pokazalo se, da treba graditi na više razina, počevši od državnih struktura, lokalnih zajednica do aktivnog uključivanja malog čovjeka“. *

Korist ili gubitak za stanovništvo Slavonije pa tako i Osijeka, ovisi o stupnju uključenosti svih aktera društva – političkih, društvenih i gospodarskih u razvoj.

Kako bi se krenulo u navedenom pravcu, potrebno je intenzivno raditi na jačanju i razvoju oslabljenog civilnog društva Slavonije. Za to je potrebno poticanje stanovništva na uključivanje u politička, gospodarska i ostala područja, stalne konzultacije i koordinacija između vladajućih struktura, institucija i civilnog društva. Nadalje, to bi značilo i rad na otvaranju procesa suradnje i dijaloga između lokalne samouprave i različitih dionika lokalne zajednice, s naglaskom na zajedničko djelovanje, procjenjivanje potreba i utvrđivanja prioriteta važnih za unapređenje razvoja lokalne zajednice.

Na taj način bi se odgovorilo na nekoliko važnih ciljeva, a jedan od njih bi svakako bio otvaranje diskusije između građana i političara o mogućnostima i potrebama budućeg lokalnog razvoja Osijeka, kao preduvjeta stvaranja dugoročnog strateškog plana grada. Stiče se dojam da ne postoji takav plan, obzirom na stihijske projekte koji se u njemu provode. Uz to je nužno senzibilizirati lokalne političare, a isto tako i građane, na prepoznavanje potrebe iniciranja takozvanih “radionica za budućnost”, na kojima bi se otvorio prostor za razgovore o problemima koji muče lokalnu zajednicu.

Fokus radionica bio bi na istraživanju i planiranju poželjne budućnosti grada, gdje bi se u prvom koraku analizirao „vanjski okoliš“. To je usmjeravanje pogleda izvan naših granica, gdje bi se sagledali trendovi u svijetu koji se mijenjaju te uočavanje kako oni utječu na razvoj naše zemlje. Situacija u svijetu direktno ili indirektno utječe na sve zemlje u cjelini, a na taj način se odražava i na lokalnim razinama. Pogled prema van je dobar način da lokalna zajednica uči o sebi te uočava što joj je potrebno u okviru svega onoga što ju okružuje. Nadalje, to je važno i zbog toga, kako bi se prilagodila i razvijala u okolnostima u kojima se nalazi.

Drugi važan korak je pogled prema unutra, odnosno pogled u prošlost te u trenutnu situaciju u kojoj se zajednica nalazi. Na taj način dolazi do definiranja ključnog pitanja, kao što je: koji su temelji, događaji i prekretnice oblikovali lokalnu zajednicu kakva je ona danas. Temeljem te analize dobiva se jasnija slika o tome što iz prošlosti treba napustiti, što zadržati i unaprijediti te što novo započeti. Često nakon toga dolazi do prepoznavanja zbog čega jedan narod slabije napreduje u odnosu na druge i koji su razlozi i kočnice koje stoje na putu bržem razvoju.

Pogled u budućnost, kao treći korak, podrazumijeva razvijanje plana poželjne budućnosti lokalne zajednice temeljene na realnim potrebama. U ovom koraku je važno odgovoriti na nekoliko pitanja: kakav grad (županiju) želimo imati, kojim putem se želimo usmjeriti i na koncu, što želimo ostaviti budućim generacijama u naslijeđe. Na taj način dolazi do osmišljavanja pozitivne vizije.
Istraživanja su pokazala da usredotočenost na budućnost i zajednički rad svih sudionika jedne zajednice, potiče ljude na kreativnost te stvara ozračje entuzijazma. Na pojedinačnoj razini takav model osvještava snage koje proizlaze iz suradnje, uči važnost donošenja odluka, a uz to, što je naročito važno, uči razumijevanje koncepta participativne demokracije, što je uobičajena praksa u zemljama s dužom demokratskom tradicijom. Hrvatska je na vratima Europske unije i nužno je da njeni građani shvate svoju ulogu i odgovornost koju snose u razvoju svoje lokalne zajednice i općenito društva u kojem žive.

* Iz sažetka knjige koju je Svjetska banka izdala 2000. godine, naziv originala: “Winners and Losers of EU Integration in Central and Eastern Europe: Cross-Country Reports”, (0-8213-4427-7).

Vesna Liermann