Veleposlanikovi (ne)diplomatski manevri

Pecnik pišeKonačno je obznanjeno ono o čemu se dugo nagađalo. Ugledni gospodin, omiljeni sveučilišni profesor i uglađeni (bivši) hrvatski veleposlanik napustio je liberale i bez velike pompe ušao u HDSSB. Kako bi se potvrdilo da se tu ne radi ni o kakvom lažnom, političkom balonu, prof. dr. Vrbošić je u svom prvom javnom nastupu za novi stranački dres pozdravio sudionike IV. Sabora mladeži HDSSB-a što uostalom i priliči čovjeku koji čitav život odgajao mlade. Frenetični aplauzi i zapaljivi govori vjernosti Branimiru Glavašu, u prepoznatljivom stilu sjevernokorejskih komunista dominirali su Saborom; je li se u istom stilu ponašao i prof. dr. Vrbošić, ne znam, ali vjerujem da je i on ushićeno i sa žarom obožavanja iskazivao zahvalnost i vjernost pravomoćno osuđenom ratnom zločincu. I ne bi to bio nikakav problem, da se još dobro ne sjećam što mi je prof. dr. Vrbošić na uho šaptao o HDSSB-u i Glavašu i zgražao se nad tom strankom i tim čovjekom. A, kada vidim što uvaženi profesor radi danas pitam se: je li moguće da je to taj isti čovjek? Da li me je lagao kada je pričao to što je pričao, ili laže sada? Priča se da je to morao učiniti, jer kako bi inače pozapošljavao najbližu rodbinu; uostalom nikomu nije tajna da se bez stranačke iskaznice HDSSB-a u Osijeku nitko nigdje ne može zaposliti. Osim toga, za kojim mjesec su i europski parlamentarni izbori, a tko može najbolje predvoditi listu slavonskih regionalista u ovim izborima osim iskusnog veleposlanika. Ulaskom u HDSSB veleposlanik si je tako kupio političku ulaznicu za dobivanje izglednog mjesta na izbornoj listi.

Vrijedi li u ovom slučaju govoriti o moralu, svjetonazorima, vjerodostojnosti ili su to, kao i obično u nas, tek intelektualne (iz)prazne “trice i kučine”, do kojih ozbiljan čovjek poput našeg uglednog profesora, licenciranog domoljuba (ne)treba držati? Na koncu, zašto bi i prof. dr. Vrbošić vječno bio i ostao, kako je to lijepo okarakterizirao saborski zastupnik Kajin “štupido”?

Jaroslav Pecnik