“Život nikad nije pošten, ali budući da nas je većina nepoštenih – to nam odgovara.” – Oscar Wilde

Moramo biti iskreni i ustvrditi da  previše stvari koje su nam danas normalne, ustvari su prilično iskvarene,  nemoralne i ne bi smjele biti opće prihvaćene;

Primjer 1. –  ulaskom u politiku, prvo razmišljaš kakvu ćeš TI imati korist, gdje ćeš moći  profitirati, kako ćeš zaposliti svoju bližu i dalju rodbinu, koji ćeš biti na  nekakvoj izbornoj listi, u kakvom Poglavarstvu ili nekakvom javnom poduzeću,  podoban po političkoj funkciji aktualne „partije“ na vlasti; stoga i ne čudi  mišljenje cjelokupne javnosti, kako su svi političari korumpirani, pokvareni,  skloni nepotizmu i slično. Zaboravljamo pri tome da su izabrani – u službi  naroda, u rješavanju poslova i problema vezanih za puk, kao produžena ruka, kao  „glas naroda – vox populi“.

Primjer 2. –  pri odlasku k liječniku, najnormalnija nam je – mitologija, u vidu boce pića,  kave, veće čokolade, bombonjere, koverte,… kako bi nas bolje i savjesnije  pregledao, jer će nam to pomoći u daljnjem tijeku liječenja i brige o našem  zdravlju!? Nije li to nakaradno i licemjerno, pri uzdizanju jedne profesije, u  odnosu na sve nas, jer i mi, svi drugi, na svojim radnim mjestima, nastojimo  svoj posao obavljati savjesno i najbolje kako umijemo.

Primjer 3. –  vozeći automobil, prije ili kasnije, svi mi napravimo prometni prekršaj i  budemo zaustavljeni od strane organa reda. Prvo se opravdavamo, kako to nismo  napravili, a onda sljedeće – možemo li se kako dogovoriti!? Sjedajući za upravljač  vozila, dobijamo na korištenje stroj, težine od nekoliko stotina ili tisuća kg  i odgovornost primjerenog ponašanja. Ali zaboravljamo da smo svi grešni i ako  nas se uhvati u nedjelu, moramo biti i sankcionirani (svako ima pravo na  godišnje upozorenje u vidu Opomene). Ako se zalažemo da nitko u ovoj državi ne  smije biti „nedodirljiv“, onda trebamo poći od sebe, priznati pogrešku i  prihvatiti primjerenu kaznu.

Primjer 4. –  sposobni kapitalist je onaj koji stvori što više poreznih malverzacija,  sumnjivih stečajeva, živi u viletini, vozi bijesni auto, voda ljubavnicu u  shopping u Milano ili Pariz, ljetuje na jahti,… Ne želim da ljudi koji su to  stekli na sumnjiv način budu cijenjeni poduzetnici i političari, jer poznam  njih više, koji su sve to priskrbili svojim dugogodišnjim radom, unaprijeđujući  svoju proizvodnju ili uslugu do europskih standarda – i želim da takovi ljudi  budu na rukovodećim mjestima, u politici, na naslovnicama medija, da budu  primjer mladima!

Primjera je  još puno, svako ih može pronaći kod sebe i u svojoj okolini, samo ako to želi!!

  • Svoju odanost prema voljenoj osobi ili zemlji mora se  zaslužiti, kao i za sve u životu, a to možemo tako što ćemo – počistiti pred  svojim pragom, a onda krenuti dalje (prvo krenuti od sebe).
  • Početi plaćati poreze i doprinose (koji su istina  trenutno preveliki i opterećujući), jer „siva ekonomija“ je rak-rana ovoga  društva.
  • Izabrati sposobne a ne podobne, jer nema napretka uz  „klimoglave“, jer je smisao demokracije i politike upravo u sukobljavanju  mišljenja, radi pronalaženja najboljih rješenja.
  • samo ako budemo razmišljali svojom glavom, doći ćemo  do rezultata; oni ljudi koji su razmišljali na drugi način (inovativno) –  stvarali su progres…

Hrvatska se voli,  ali ne samo svake 4. godine, kada su izbori!