Na pola puta

Silvija-DolosicDok premijer Milanović poručuje s govornice ženama ”budite bolje, pametnije, inteligentnije, lukavije i zaboravit će da ste žene, bojat će vas se” iste te žene, koje ne žele zaboraviti da su žene, na makijavelistički način izbacuje iz svoje partije. A nije ni puno bolji prema onima koji nisu dio te partije. Sve čekam dan kada će nam poručiti, da kada vidimo dugu da potrčimo ispod nje.

Da Milanović uistinu misli što govori, a govor pretvara u djelo najbolje možemo vidjeti u realizaciji dijela programa koji se tiče žena i rodne ravnopravnosti. Tako u dijelu Ljudska prava i građanske slobode gdje kažu da će pitanje “rodne jednakosti biti visoko na našoj ljestvici prioriteta. Naše zauzimanje za tu jednakost započinje sa visokom predstavljenošću žena u stranačkim tijelima i na izbornim i kandidacijskim listama”. Imamo dvije godine poslije priliku vidjeti kako je ta ljestvica pala, a prioriteti skrenuli s pola puta. Prilog tome govori da je potpuni neuspjeh ove Vlade, koja je svojim tumačenjem trećih redovitih izbora iz Zakona o ravnopravnosti spolova odlučila da se kazne za neispunjavanje kvota za podzastupljeni spol neće primjenjivati od ovogodišnjih lokalnih izbora, nego tek od 2017. godine. Drugi neuspjeh je da je ova Vlada protiv kvota u upravljačkim tijelima kompanija, a koje se pokušavaju donijeti na razini Europske unije. Dakle, imali su čak dva puta priliku ispuniti ono što je pisalo u Planu 21 i oba puta su odlučili učiniti posve suprotno. Ili su skrenuli s pola puta? Zašto se Vlada Zorana Milanovića boji žena koje ne žele zaboraviti da su žene? Vjerojatno ćemo prije dočekati dugu, nego saznati odgovor.

Kada su govorili o zapošljavanju govorili su ”posebno ćemo poticati zapošljavanje žena, s naglaskom na tzv. teže zapošljivim skupinama, i izraditi strategiju zapošljavanja žena”. Do dana današnjeg, ako strategija uopće postoji, dobro su je zaključali u ladicu da ju nitko ne vidi. I dok su nas ”zabavljali” referendumom o braku, a sada ćirilicom, bitno im je samo da se javnost što manje zabavlja s Vladinim paketom zakona kojima se reguliraju radna, mirovinska i socijalna prava. Ista ona prava koja bi daljnjom fleksibilizacijom i liberalizacijom zakonodavnog okvira ugrozila se ekonomska sigurnost i neovisnost radnika i radnica, i svih onih koji to žele postati. Da, dobili su igru ”zavadi pa vladaj”. Vjerojatno isto na makijavelistički način.

I za kraj godine, možemo zaključiti da je Kukuriku koalicija objavila dvogodišnju rekapitulaciju (ne)uspjeha svoje Vlade nazvanu ”pola puta”. Ja ne vidim ni pola, a bome ni puta za bolju budućnost, istu onu budućnost u Hrvatskoj koju je naširoko obećavala Vlada Zorana Milanovića. Ono što primjećujem i vidim, da građani ove zemlje vide jednu autokratsku organizaciju sjevernokorejskog tipa koja se od famoznog plana 21, izgubila na pola puta.

Silvija Dološić mag.iur.