Oda(nost) lopovluku

Pecnik pišeDanas već bivši ravnatelj(i) Hitne pomoći dr. Pašalić, Doma zdravlja dr. Gmajnić i Zavoda za javno zdravstvo g. Rudan do jučer „ugledne i povjerljive“ uzdanice HDSSB-a zbog (raz)otkrivenih financijskih malverzacija (za koje se u vodstvu stranke jako dobro i odavno znalo, jer nitko od smijenjenih nije ništa radio samo na vlastitu ruku) našli su se na udaru svog partijskog šefa dr. Šišljagića koji je zbog javnosti morao odglumiti još jedan prizemni vodvilj za naivne, a sve pod egidom navodne borbe protiv korupcije u vlastitim redovima. Dolaze izbori i sve one koji su u javnosti do guše i prepoznatljivo uvučeni u kriminal i korupciju treba stresti s „nevinog“ stranačkog ruha i tako pokazati i dokazati da je HDSSB-e stranka „koja ozbiljno misli i radi“. Treniranje strogoće u borbi protiv kriminala osjetio je i sada već bivši predsjednik Županijske skupštine dr. Maksimović (bivši SDP-ovac a odnedavno i bivši HDSSB-ovac) optužen zbog navodnog primanja mita u (ras)prodaji činovničkih mjesta iz šireg gradskog i županijskog portfelja. Dakle, nije se igralo po pravilima, a svatko je tu, uz put, želio malo ušićariti i za vlastiti džep. Bože moj pa nismo na funkciji samo da brinemo za opće dobro, moramo se malo (po)brinuti i za sebe. U svim ovim pričama privatno-javnog partnerstva u pranju novca dvije stvari „bodu oči“: široka koruptivna umreženost obiteljskih, rodijačkih, prijateljskih, stranačkih, cehovskih, kumovskih i tko zna još kakvih sve (s)veza i vezica. Druga stvar koja upada u oči je aktivna uloga dijela lokalnog tzv. doktorskog lobija, (ne samo onog u HDSSB-u ,nego i u drugim strankama) koji je u svim tim marifetlucima imao istaknutu ulogu u širokom luku od prizemnog lopovluka preko uzimanja mita do čistog grabeža i beskrupuloznog političkog banditizma. A, da stvar bude do kraja „beketovski“ apsurdna, glavni pokretač svih ovih akcija, posebice u slučaju dr.Maksimovića, mostarski je uznik i pravomoćno osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš koji je u svom dopisu izvjestio DORH o svojim spoznajama nemoralnog i nezakonitog ponašanja bivšeg predsjednika Županijske skupštine. Ujedno se ražalovani general i bjegunac pred hrvatskim pravosuđem spremno stavio na raspolaganje tom istom pravosuđu, od kojeg je ranije bježao kao vrag od tamjana.
Svi ovi slučajevi,a i oni koji će vjerovatno još uslijediti svjedoče o zastrašujućoj mreži uvezanog kriminala, korupcije i nemorala sa politikom u kojoj nažalost vidnu ulogu igra i osječki , tzv. doktorski lobi, koji , unatoč svemu s nepodnošljivom lakoćom i dalje iskazuje i cehovsku i (među)stranačku solidarnost. Uostalom, liječnička je nedodirljivost u nas naširoko poznata u svim svojim bezbrojnim finesama i nijansama. U uredu župana, dr. Šišljagić je pogodovao, ili se barem nije protivio „poslovnim“ zahtjevima svog kolege i predsjednika Županijske skupštine. A, kada se sve razotkrilo, župan dr. Šišljagić o tomu više ništa ne zna, dok iz redova bivše stranke dr. Maksimovića, ugledna saborska zastupnica i također liječnica poručuje kako je i ona već odavno primjetila da je ponašanje njihova bivšeg člana jako „mirisalo“ na nemoral i nezakonitosti. Ali zašto joj nije padalo na um da o tome izvijesti nadležne organe? Izgleda da su cehovska solidarnost i doktorski noblesse oblige jači i od saborske , pa i Hipokratove zakletve.

Jaroslav Pecnik